U prethodnim fazama svojeg stvaralaštva umjetnica preispituje samu srž ljudske prirode krećući od sebe kao individue i od svoje točke gledišta.Slijedi logičan nastavak svojeg razvojnog puta, okretanje od istraživanja vlastitog lika prema svojoj okolini. Konstanta u svemu tome ostaje neumorna multiplikacija određenog elementa, koja je već postala „zaštitni znak“ umjetnice. U ranijim umjetničkim ostvarenjima radi se o multipliciranju vlastitog lika, dok je u ovom  ponavljajući element krug kojim gradi sam crtež.

„Kružić... portret... grad“ je naslov umjetničkog projekta baziranog na portretima i videoinstalaciji animacije tih portreta. Serija se sastoji od stotinjak portreta nastalih na temelju fotografija, nastalih tokom 2015. i 2016. godine. Promatrajući obitelj, prijatelje, poznanike, sugrađane...sva ta poznata lica koja susreće na svakodnevnoj bazi, okuplja ih na jednom mjesto, povodeći se idejom da smo svi  mi u svojoj suštini i isti i različiti. Različite crte lica, karakteri, zanimanja, bez obzira na svu svoju različitost i individualnost dio smo iste zajednice. Kao i u stvarnosti, i ovdje u ovom umjetničkom ciklusu sva ta lica egzistiraju unutar jednog zajedničkog prostora, unutar galerijskog prostora.
 
Bio on an face, profil, poluprofil,  portret je uz autoportret najteža slikarska disciplina. Riječ portret dolazi od latinske riječi protrahere što znači iznijeti na vidjelo, stoga biti dobar portretist znači ujedno biti i dobar psiholog. Ovi portreti nisu ni hladni ni bezosjećajni, dapače iz nekih osobito isijavaju emocije i očito je umjetničino poznavanje modela. Zahvaljujući ovladavanju tehnikom postignuta je karakterizacija likova, naglašena individualnost i  ostvarena laka prepoznatljivost likova. Neki portreti naglašeni su kontrastom sjene i svjetla te tako ostvaruju privid volumena, dok su drugi  plošniji, izazovniji u umjetničkom pogledu.
Kao sredstvo likovnog izražavanja odabrala je monokromatski crtež tušom/tintanom olovkom. Osnovni  slikarski element kojim gradi sliku je krug, multipliciran u različitim veličinama i međusobnim odnosima, nekad ispunjen crnom bojom, nekad ostavljen neobojen. Zašto krug?Platonova teorija oblika definira krug kao težnju prirode da dosegne idealan oblik. Čitav mikro i makrokozmos sastoji se od krugova, od subatomskih čestica do nebeskih tijela.
 
Odnos između pojedinca i društva vječna je i neiscrpna tema, interpretirana na različite načine i gledan iz raznih perspektiva. Čovjek je po svojoj prirodi jedinstvena slobodna biološka jedinka, a istovremeno i društveno biće. Umjetnica inspirirana tom dvojakošću te samom idejom grada kao zajednice građana, osviještava značenje pojedinca unutar kolektiva, istodobno naglašavajući i narušavajući njegovu individualnost i posebnost. ​

                                                                                              predgovor za katalog povjesničarke umjetnosti  Jasne Lončarić Kereša