SKRIVENO TKIVO (S)TVARNOSTI

​

Geometrijska umjetnost oduvijek privlači naročitu pažnju i ujedno - zbunjuje!

​

Postoji uvjerenje da je prvi čovjek svoje postojanje obilježio jasnim tragom, učinio vidljivim i trajnim svoju prisutnost. No pritom postoji dvojba oko temeljnog pitanja - je li  otisak dlana u pećini prvenstveno simbol njegova postojanja, ključni znak kojemu je zamisao bitnija od materijalnih svojstava, ili ga ponajprije treba doživljavati kao materijaliziranu, naturalističku sliku stvarne ruke u tehnici čađi na stijeni pećine?

​

To ključno pitanje ishodište je dva posve suprotna pristupa svijetu. U toj se podijeli idealisti i materijalisti jedni s drugima neće nikad složiti! Jedni misle da ideje prethode stvaranju svijeta, drugi kažu da je čovjekovo postojanje preduvjet razvoja ideja. No može li se jedno ipak spojiti s drugim, je li potrebno ustrajati na čistoći i na nepomirljivosti jednoga i drugoga?

​

Upravo Dubravka Kanjski tumači vlastito ishodište pomalo razbarušeno, izmičući se školskim definicijama. Ona se ne priklanja dosljedno jednoj strani i ne odbacuje drugu. Raspon poticaja joj je vrlo širok, a korištenje izražajnih mogućnosti raznovrsno.

​

U obrazloženju svojega rada poziva se na kvantnu fiziku  te uzore svojim krugovima i spiralama vidi i u atomima i – galaksijama, dakle u najsitnijim i nedjeljivim česticama kao i u najširim svemirskim prostranstvima. No geometrija joj je ujedno i „sveta“, dakle izvan područja fizike i znanosti. Bitan joj je pojam i energija, opet kao svojevrsno počelo, ono iz čega proizlazi materijalno, vibrantno, životno…

​

No da smo na području umjetnosti, a ne primarno na području znanosti, religije i onostranog, podsjeća nas svojim pozivanjem na sinkronicitet različitih poticaja, kao i na slutnje, osjećaje, iskustvo i na likovnost kao – avanturu. Vibracije etera, kako je nazvala svoj ciklus, daju naslutiti da joj je svijet i vibrantan i eteričan i da joj vizualni naturalizam, predstavljanje golim okom vidljivoga „svijeta oko nas“ nipošto nije u prvom planu. Ona svoje raznovrsne zamisli bešumno i bešavno spaja koristeći se minucioznom izražajnošću prethodnih naraštaja i računalnom tehnologijom današnjega vremena. Ako se konkretnije usmjerimo na njezin najnoviji ciklus što ga razvija posljednje dvije godine, možemo ustvrditi da zapravo polazi od širokog iskustva umjetničkih koncepcija dvadesetog i dvadeset i prvoga stoljeća, od geometrijske apstrakcije i konstruktivizma, do op-arta, kinetičke umjetnosti, novih tendencija i računalne umjetnosti.

​

No Dubravka Kanjski svojemu radu pristupa čvrstim uvjerenjem i sposobnošću da,  koristeći se osobitostima svih razdoblja moderne i postmoderne umjetnosti,  razvija naročitu vizualnost. Posljednje dvije godine njezin ciklus buja od minucioznih crteža koji se razviju sustavnim nizanjem čestica i silnica oko nevidljive,  ali čvrste jezgre, do sve složenijih kompozicija u kojima se vrtnja kružnog toka odvija vlastitom nužnošću.

​

Za njezine je radove teško reći  dokad ih treba zvati crtežima, a kada ih treba početi zvati slikama i objektima. Često ih više doživljavamo kao crteže i zbog njihova dosljedna grafizma, zato što su crno-bijeli, samo ponekad crno-sivo-bijeli, a nikad obojani. Je li to još dodatni znak apstrahiranja od okolnog šarenog i trivijalnog svijeta?

​

U svakom slučaju elementi njezine likovnosti i bez boje dovoljno su jaki -  umjesto statičkim zaokruženim i u tom smislu savršenim i završenim nizovima uvijek radi čvrsto organizirane dinamičke sklopove  koji iz crteža prerastaju u programiran proces, postaju fotografije i optičke atrakcije. Iz plohe se izdižu u treću dimenziju, prerastaju u reljefe, holograme, u opipljive kinetičke objekte i mobile, u kompjuterski složene priče s novim impulsom i novim vitalizmom.

​

Dubravka Kanjski svojim pristupom, oduševljenjem i strašću kojom stvara vibranto-eterične kompozicije  širi uvjerenje o iznimno opipljivoj stvarnosti toga svijeta, koji se prostire neslućenim prostornim širinama i vremenskim rasponima.

                                                                                                                                                                                                                                               Ervin Dubrović