u fotografskim slikama Dubravke Kanjski

Odavno su prošla vremena u kojima se fotografija poimala kroz skupi i u fizičkom smislu veliki fotoaparat ili stiskanje gumba u pravom, tj. odlučujućem trenutku kako bi rekao Bresson, fotografska legenda dvadesetog stoljeća. U malo kojem je ljudskom području  stvaranja tehnologija doprinijela kreativnim procesima  kao što je to učinila u fotografiji. Nekada smo itekako bili ograničeni i brojem snimaka na našem filmu i novcem koji smo mogli odvojiti za fotografiranje, a  danas takvih problema nemamo.  Tehnologija nam   omogućava da možemo raditi beskonačan broj snimaka bez  ikakvoga troška.  To je kod dijela autora proizvelo ideju i razmišljanje koliko je tko danas napravio snimaka, priče idu od nekoliko stotina do nekoliko tisuća,  te tu leži zavodljivost i zamka ovih savršenih digitalnih fotografskih tehnika. Zavodljivost je u tome što se autori bave brojem, a ne smislom i kreativnim statusom fotografske slike.

 

Galerija Principij 2022..JPG
BEZVREMENOST  VREMENA
Pozivnica Dubravka Kanjski 2022..jpg

A što znači baviti se kreativnim procesima slike,  odnosno fotografije na najelementarniji način pokazuje nam ova izložba Dubravke Kanjski. Autorica iz stvarnog,  realnog svijeta “uzima” jednu scenu i “provlači” je kroz niz svojih misli i osjećaja koje je rasporedila u dva fotografska ciklusa: Kodovi vertikalnog vremena i Dekonstrukcija iluzije. I jedan i drugi ciklus svjedoči ili proizlazi iz iskrenoga kreativnog procesa za koji često ne možemo utvrditi kada počinje i kada završava. Naravno,  ne govorim o pojavnom, materijalnom stvaralačkom radu već o onim nevidljivim, kontinuiranim, suptilnim, vibrantnim stanjima i duha i tijela kad viđenu realnost preobražavamo u našu, novu, osobnu realnost. A kada ta naša nova realnost postane vidljiva i kada je i struka i javnost imenuju kao umjetničko djelo,  tada s pravom možemo živjeti svoj misionarski život umjetnika kako to čini Dubravka Kanjski,  naša autorica.

Dakle, ona  fotografira unutrašnjost kapelice u naselju Kotor u Crikvenici i to nije hladno, formalno škljocanje aparata,  već autorica samim činom dolaska na ovo povijesno mjesto i odlukom da fotografira tu skromnu unutrašnjost jednoga transcendentalnog ambijenta,  s trenutkom fotografiranja „uzima” i svu energiju koja se u vremenu i ovom prostoru namnožila. Sada više fotografija kao hladna vizualna činjenica određene realne stvarnosti nije sama,  već joj se pridružuje sva energija hodočasnika, vjernika koji su svojim dolaskom i molitvom ostavili ovdje dio sebe i svetosti kojoj su se molili.  Ako svemu tome autorica pridruži sve svoje kreativne impulse, duhovne i emocionalne turbulencije pa i sve dvojbe koje su stalni pratilac ovakvih procesa,  dobivamo novu realnost, dobivamo vrijeme prostrto po svim pravcima i dimenzijama. I ono, vrijeme, u  njenim fotografskim slikama nije više jednostavno pravocrtno i suštinski sukcesivno,  već je multidimenzionalno i bezvremeno, tj. svevremeno,  ma koliko paradoksalno zvučao ovaj pojam bezvremenosti vremena kao jedne od bitnih kategorija ove civilizacije.

Fotografirajući skromni izgled kapelice koja više nije u svojoj prvotnoj funkciji,  premda je netko redovito osvježava buketom cvijeća i unutra je sa svega par svetih slika,  autorica je uzima kao ključnu točku ne samo kreativnog procesa i stvaralačkog polazišta,  već i kao točku povratka i svih drugih kretanja ma u kojem pravcu išli. Da, naravno,  ove slike kapelice su i polazište i povratak jer  se Dubravka manipulacijom ovoga motiva kreće najtananijim nitima svoje duše propitujući i povijest, i sadašnjost,  i nagovještava budućnost. Radeći ove slike,  sama nam kaže: A odnekud je dolepršao i naziv  „Kodovi vertikalnog vremena“.  U Dubravkinom slučaju kodiranje znači prevođenje poznate činjenice, prizora unutrašnjosti kapele u strukture, jezik i znakove razumljive samo njoj,  autorici. Da pojednostavim,  ova vrst transpozicije kreativni je proces kada uobičajenu  konstelaciju prostora i vremena gradimo vlastitim jezikom u novu činjenicu,  u vlastitu realnost;  kodiramo novu vizualnu strukturu. Pojam vremena je već spomenut, a vertikala u svom kompozicijskom i simboličkom značenju određuje rast i napredak. I to doista jest tako. Naziv ciklusa koji je odnekud dolepršao djelomično je i sam objašnjen jer po naravi  kreativnog procesa i po naravi neobjašnjive uzajamnosti svjesnoga i nesvjesnoga on je logičan i došao je iz najdubljih i najsvetijih  kutaka i zakutaka stvaralačke Dubravkine duše. 

Drugi fotografski ciklus  Dekonstrukcija iluzije,  premda se naizgled razlikuje od prvoga, u osnovi  je po svom duhu i energiji koju zrači vrlo sličan prvome,  da ne kažem skoro isti. Ovo je digitalna slika prizora mora koju autorica razlaže na najsitnije strukturne elemente, na piksele. U ovom se dekonstruiranju, u razlaganju izgubila prepoznatljivost fotografiranog prizora, ali se  zato u punoj svojoj ljepoti iskazala grafičnost slike, a u suštinskom smislu otvorio se prostor nove gradnje, novih istina, novih konstrukcija. U prvom ciklusu boje ima tek toliko da pokrene kompozicijski koloplet i da dade pokoji akcent kompozicijskom pravcu i iznenadnom prostornom zakrivljenju. U drugom ciklusu su crno-bijele opservacije i sve je na elementarnoj razini  baš kako treba biti -  nešto što dekonstruiramo, analitički razlažemo i nanovo slažemo -  konstruiramo. I u jednom i u drugom ciklusu autorica temeljno propituje odnose stvarnoga i imaginarnoga, odnose općega i individualnoga, tj. osobnoga.  U oba je  ciklusa  vrijeme kao egzistencijalna kategorija utemeljeno i vidljivo kroz  asocijativnost, kontemplativnost te transcendentalnost svake izložene fotografije/slike. Dubravka je korak po korak krotila i sapinjala vrijeme kako bi to isto sapeto vrijeme kroz njene fotografije postalo u konačnici bezvremeno, svevremeno.

                                                                                                                                                                                                                                                                           Borislav Božić

DEKONSTRUKCIJA  ILUZIJE  (2018.)

2.D.Kanjski_ Dekonstrukcija 2 _80x60_ 2018..jpg
6. Kanjski_ Dekonstrukcija 6 _60x45_2018..jpg
5. Kanjski_ Dekonstrukcija 5 _ 60x45_2018..jpg
8. Kanjski_ Dekonstrukcija 8 _60x45_2018..jpg

KODOVI  VERTIKALNOG  VREMENA (2022.)

1.7 D.Kanjski_ Kodovi_2022..jpg
1.15 D.Kanjski_ Kodovi_2022..jpg
1.14 D.Kanjski_ Kodovi_2022..jpg
1.8 D.Kanjski_ Kodovi_2022..jpg
1.9 D.Kanjski_ Kodovi_2022..jpg