top of page

POMACI TIŠINE (2001.-2010.) / MOVEMENTS OF SILENCE  (body art, watercolor)

POLJE STVARANJA  /  FIELD OF CREATION   2001.-2003.

Dubravka Kanjski odlučila je sabrati i prikazati reference svog do sada prijeđenog kreativnog puta. Već je na početku označila područje svojih interesa koji se i danas očituju na tragu istraživanja, kombiniranja i eksperimentiranja. Taj ju je put doveo i do 2. Hrvatskog triennala akvarela (Slavonski Brod, Zagreb, Karlovac).

Kanjska najprije akvarelnim otiscima (vlastitog tijela) koji se iskazuju kao amorfne mrlje, naznači svoju lirsku prirodu, potom strogim geometrijskim isječcima nastoji pomiriti dva stilska predloška: uravnotežiti suprotnosti, usuglasiti međuodnose svih silnica, izbalansirati dijalog između prozračnih razljeva i strogih hladnih rezova.

Nepretenciozna, domišljata i inventivna, sve je sigurnija u ostvarivanju svojih kreativnih zamisli. Zasigurno će znati, uz neminovna preispitivanja, usmjeriti svoje buduće korake i odrediti svoje stvaralačke smjernice.

                                                                                                                                                                                             Branka Arh

9a_edited_edited.jpg
10_edited_edited.jpg

POMACI, TIŠINE… /  MOVEMENTS , SILENCES...  (2003. - 2006.)

 

Njeni najnoviji radovi nose naziv “ Pomaci, tišine…” (prema zbirci pjesama Andiane Škunca). Inspiracija joj je literarna, intimistička, zahvaća unutarnje prostore, dojmove koji su se u stvaralačkom procesu kretali u pomacima, nepredvidivim prostorima tišina, nedoumica, upitnika. Ideja se razvijala ovim slijedom: akvarelne otiske vlastitog tijela posložiti u pravilna geometrijska polja te markirati njihovo kretanje rasterima praznog prostora; zatim varijacijama na istu temu dodati druge dvije teme, kolažne nadopise (biblijske citate) u trokutastoj formi i oštre obrubne ili dijagonalne intervencije – izrezane i ljepljene komadiće obojenog papira koji razvijaju vlastiti prostor i ritam;  dalje će se ideja ostvarivati bez nadopisa, ali su kolažirani dodaci naglašeniji, agresivniji, smjelije i oštrije zahvaćaju, dijele i režu središnji ekspresivni prostor slike.

Kanjska najprije akvarelnim otiscima koji se iskazuju kao amorfne mrlje, naznači svoju lirsku prirodu, potom strogim geometrijskim isječcima nastoji pomiriti dva stilska predloška: uravnotežiti suprotnosti, usuglasiti međuodnose svih silnica, izbalansirati dijalog između prozračnih razljeva i strogih hladnih rezova. Tamo gdje je lirsko, rasprostiru se boja i svjetlo, vibrantni pomaci i zračnost, neposrednost, toplina i mekoća. Tamo gdje je promišljeno, prevladava tamno, zgusnuto, oštro, odnos čiste mjere. Tim dualističkim pristupom, povezivanjem i prožimanjem neposrednog subjektivnog i strogog racionalnog očitovanja te snažnom potrebom za gradbom slike i ostavljanjem tragova, ona iznalazi nova viđenja i zanimljive mogućnosti kombiniranja. Treba istaknuti njen smisao za red i ravnovjesni poredak u kompozicijskim kadrovima.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Branka Arh                                                                                                                                                                                                                          

35_edited_edited.jpg
Pomaci, tišine..., 36x48, kolažirani akv
Pomaci, tišine..., 36x48, kolažirani akv
Pomaci, tišine_edited.jpg
Pomaci, tišine..., 48x36, kolažirani akv

DNEVNIK  /  DIARY   2008. - 2010.

 

Dugogodišnje istraživanje tehnike akvarela Dubravke Kanjski očituje se u nastanku različitih tematskih cjelina i iznimno suverenom vladanju tom zahtjevnom slikarskom tehnikom. Dematerijalizacija prikaza, rekompozicija motiva, upotreba kolaža, poigravanje i gradacija akvarelnom bojom, transformacije od geometrijskog do gestualnog, samo su neki od rezultata toga rada. Gotovo da joj je jednako važan proces nastanka, postupci koje provodi, a koji prethode završnom djelu, kao i finalni rezultat.

 

Radovi koje predstavlja na ovoj izložbi, ciklus je koji je nastao simbiotičkom upotrebom likovne tehnike i vlastitog tijela. Vlastito ili tuđe tijelo kao predmet interesa ali i eksploatacije prilikom nastanka umjetničkog djela, koristi se u umjetnosti kasnog modernizma pa do današnjeg dana (body art). Kod Dubravke je ono povezano s ritualom koji je samo njoj poznat.

Time otvara teme egzistencijalne i intimističke prirode. Najčesće je, bez njenog objašnjenja, otežana čitljivost postupka koji je prethodio nastanku djela. Oslobođeno žensko, disciplinira završnim postavom, kojim amorfne tragove – otiske, slaže u pravilnim rasterima na podlogu papira.

                                                                                                               Nataša  Ivančević

Nagradjeni_rad_-_Ponekad_je_i_tako,_80x60,_akvarel_na_papir-kolaž,_2010..jpg

Nagrada na 5.hrvatskom triennalu akvarela 2010. /

                         award-winning work

bottom of page